Najvažnija sfera davanja nije sfera materijalnih dobara, već je to specifično ljudsko kraljevstvo. Što jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, onog najdragocenijeg što ima, daje od svog života.
Ovo ne znači nužno da ona žrtvuje svoj život za druge, već da joj daje od onoga što u njoj živi; daje joj od svoje radosti, svog interesa, razumijevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge - sve izraze i manifestacije onoga što u njoj živi.
Davanjem svog života ona obogaćuje drugu osobu, pojačavajući svoju vlastitu životnost pojačava osjećaj životnosti drugog. Ona ne daje da bi primila; samo po sebi, davanje je izvarenredna radost.
Ali dajući, ona ne može a da nešto ne oživi u drugoj osobi, a to što je oživljeno povratno se u njoj odražava; u istinskom davanju ne može a da se ne primi ono što joj se uzvraća.
Davanje podrazumijeva da smo i drugu osobu učinili davateljem i da zajedno dijelimo radost što je, zahvaljujući oboma, nešto zaživjelo.
U činu davanja nešto se rodilo i obje osobe koje u tome sudjeluju blagodarne su zbog života koji je rođen zahvaljujući njima.
Autor: Erich Fromm
